Novo lice Egipta i najveći hram svjetske baštine

Veliki egipatski muzej (Grand Egyp­tian Museum – GEM), projekt vrijedan 862 milijuna eura, monumentalni je muzej posvećen drevnoj civilizaciji, otvoren nakon čak dvadeset godina izgradnje. To je najveći svjetski muzej posvećen drevnoj egipatskoj civilizaciji i predstavlja 50.000 artefakata, uključujući cijelu kolekciju blaga iz grobnice faraona Tutankhamona, od kojih su mnogi izloženi po prvi put.

Do sada su turisti obilazili prašnjav, ali nostalgičan Egipatski muzej u Kairu, krcat artefaktima što podsjećaju na pustolove 19. stoljeća koji su otkrivali egipatsku starinu. Potom su se uputili do 20 kilometara udaljenog kompleksa piramida u Gizi, gdje su nastojali zaobići prodavače svih mogućih načina obilaska piramida (obično su to prodavači magle), te se uputili u mračne tunele i prazne odaje unutar ovoga čuda svijeta. Time su turisti označili još jednu uspješnu destinaciju koja je često među deset najpoželjnijih odredišta na svijetu. A Egipat je time dobio održiv priljev prihoda. I tu je negdje stalo sve, jer je Egipat od neovisnosti bio usmjeren prije svega na arapski i islamski identitet, a na egipatsku starinu gledalo se s oprezom, kao i na drevne kršćanske koptske crkve, koje su često bile meta ekstremnih napada.

Impresivna zbirka od 50.000 artefakata smještena je u arhitektonski spektakl uz same piramide, čime ovaj muzej postaje nova svjetska kulturna sila

Veliko je pitanje hoće li impresivni GEM potaknuti na povratak istaknutih artefakata u Egipat

Muzej koji mijenja egipatski identitet

Otvaranje GEM-a iskaz je novoga Egipta, onog u kojemu su i kršćani i muslimani nositelji državnog identiteta, gdje se drevna povijest prikazuje kao dio egipatskog ponosa. Ured predsjednika pohvalio je otvaranje ovog muzeja kao „izniman događaj u povijesti ljudske kulture i civilizacije“, a u objavi na X-u predsjednik Abdel-Fattah el-Sisi pohvalio je činjenicu da muzej „okuplja genij drevnih Egipćana i kreativnost modernih Egipćana“. Ovo je velik korak koji niti jedna druga arapska nacija nije napravila.

Veliki egipatski muzej (GEM) trebao bi privući i do 5 milijuna posjetitelja godišnje / Snimio Gehad Hamdy  / DPA //  PIXSELL

GEM slavi egipatsku drevnu povijest, mijenjajući identitet moderne države

Očekuje se da će muzej godišnje privući 5 milijuna posjetitelja. Takve bi brojke svrstale GEM među vodeće svjetske muzeje. Za usporedbu, 2024. godine pariški Louvre posjetilo je 8,7 milijuna posjetitelja, Britanski muzej 6,5 milijuna, a njujorški Metropolitan Museum of Art 5,7 milijuna. Smješten tik uz piramide, muzej u svoj dizajn uključuje trokutaste motive. Osim trokutastog oblika staklene fasade zgrade, i njezin kosi krov poravnat je s vrhovima piramida. Iz atrija impresivno šestokatno stubište obloženo drevnim kipovima vodi do glavnih galerija i pruža pogled na znamenitosti poput Velike Keopsove piramide u Gizi. Osim izložbenih prostora, muzej ima ​​i konferencijski centar, knjižnicu, obrazovne sadržaje, dječji muzej te trgovine i restorane.

GEM ima 12 glavnih galerija u kojima su izložene starine od prapovijesti do rimskog doba. Muzej je poznat po tome što sadrži mnoge neprocjenjive artefakte iz drevne egipatske civilizacije, uključujući granitni kolos Ramzesa Velikog, impresivnu statuu koja dočekuje posjetitelje na ulasku u glavnu dvoranu. Oko njega je mali bazen s vodom, koji je postao jednim od najjačih marketinških aduta na društvenim mrežama jer su mnogi posjetitelji završili u njemu poskliznuvši se na rubu. Međutim, neke drevne egipatske relikvije značajno nedostaju u GEM-u, uključujući Kamen iz Rosette, koji je trenutno izložen u Britanskom muzeju u Londonu, Zodijak iz Dendere u Louvreu u Parizu i Nefertitinu bistu u Novom muzeju u Berlinu. Egiptolozi i Egipćani dugo su pozivali na povratak istaknutih artefakata, a otvaranje GEM-a ponovno je potaknulo te zahtjeve.

Izložba je postavljena u 12 glavnih galerija

Fragmenti kolosa egipatskih faraona

Repatrijacija i dekolonizacija: povratak glasova prošlosti

Pitanje povratka egipatskih artefakata ključni je dio šireg procesa dekolonizacije, kojim zemlje nastoje vratiti kulturna dobra otuđena u razdobljima europskog imperijalizma. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća mnogi su predmeti izneseni iz Egipta u kontekstu izrazite neravnoteže moći, kada su europske sile dominirale Bliskim istokom, određivale uvjete iskapanja i izlagale egipatsku baštinu kao vlastiti trofej modernosti i znanstvenog napretka. Vraćanje tih artefakata čin je povijesne pravde: priznanje da je kulturna baština temelj identiteta narodâ iz kojih potječe i da oni imaju pravo oblikovati vlastiti narativ o prošlosti. Oslobađanje muzeja od kolonijalnih kolekcija omogućuje zemljama poput Egipta da svoju povijest interpretiraju iz vlastite perspektive, a ne kroz okular zapadnih carstava. Dekolonizacija muzeologije stoga nije usmjerena na brisanje povijesti europskih institucija, nego na uspostavu pravednijeg, partnerskog odnosa koji uvažava dostojanstvo narodâ čija je baština stoljećima bila izvan njihova dohvata. U tom kontekstu, otvaranje GEM-a dodatno pojačava zahtjeve za repatrijacijom jer Egipat sada ima infrastrukturne i stručne kapacitete za čuvanje i interpretaciju tih predmeta, pri čemu povratak artefakata postaje ne samo moralna, nego i kulturna, politička i simbolička obnova kontinuiteta jedne od najstarijih civilizacija svijeta.

Prvi put u povijesti izloženo je cjelokupno Tutankhamonovo blago na jednome mjestu –
ukupno 5.400 artefakata u posebno dizajniranim galerijama

Svjetski čelnici, uključujući monarhe, šefove država i vlada, prisustvovali su svečanoj ceremoniji otvaranja u egipatskoj prijestolnici. „Svi mi kao Egipćani danas svjedočimo jedinstvenom i iznimnom događaju, doslovno, a to je ceremonija otvaranja Velikog egipatskog muzeja“, rekao je egipatski premijer Moustafa Madbouly tijekom konferencije za novinare. „Ovaj san koji smo svi zamišljali i za koji smo se pitali hoće li se ostvariti – vidjet ćemo ga ostvarenim i svjedočit ćemo ovome velikom danu“, dodao je.

Tutankhamon, Ramzes
i laboratorij budućnosti

Izgradnja megaprojekta započela je 2005. godine za vrijeme predsjedništva Hosnija Mubaraka. Projekt je osmišljen kako bi zamijenio skromniji Egipatski muzej u centru Kaira, a cilj mu je potaknuti egipatsku turističku industriju i cjelokupno gospodarstvo. Projekt je naručilo egipatsko Ministarstvo turizma i starina, a izvela ga je belgijska građevinska tvrtka Besix, u zajedničkom pothvatu s egipatskom tvrtkom Orascom Construction. Međutim, dovršetak muzeja suočio se s nekoliko kašnjenja. U intervjuu za belgijski novinski medij VRT, voditelj projekta Besix Joris de Kinder objasnio je da su složeni dizajn projekta, politička previranja tijekom i nakon Arapskog proljeća 2011, pandemija COVID-19 i ratovi u Ukrajini i Gazi doprinijeli neuspjesima. Muzej je već bio djelomično otvoren u listopadu prošle godine, a svečano otvaranje prvobitno je planirano za srpanj. Ceremonija je, međutim, odgođena zbog 12-dnevnog sukoba između Izraela i Irana koji je izbio u lipnju.

Najveća atrakcija GEM-a zasigurno je kompletna kolekcija Tutankhamonova blaga – otprilike 5.400 predmeta pronađenih u gotovo netaknutoj grobnici mladog faraona 1922. godine. Prvi put u povijesti svi su predmeti izloženi na jednome mjestu, u posebno dizajniranim galerijama koje prikazuju ne samo veličanstvene zlatne predmete i čuvenu pogrebnu masku, nego i svakodnevne predmete koji otkrivaju intimniji pogled na život osamnaestogodišnjeg vladara: od odjeće i posuđa, preko igračaka iz djetinjstva, do oružja i složenih pogrebnih kočija. Umjesto da Tutankhamon bude tek romantična ikona arheologije 20. stoljeća, muzej ga prikazuje kao stvarnu povijesnu osobu, čiju su smrtnu ostavštinu oblikovali zanos, strahovi i religijski simbolizam jedne iznimne civilizacije.

Odmah pri ulasku u muzej posjetitelje dočekuje golemi granitni kolos Ramzesa II., jednog od najmoćnijih vladara u egipatskoj povijesti. Kip visok 11 metara i težak više od 80 tona nekoć je stajao u Heliopolisu, a zatim je desetljećima dominirao kairskim trgom Ramses, prije nego što je premješten u GEM radi restauracije i sigurnije prezentacije. Danas stoji u monumentalnom atriju muzeja poput čuvara cijelog kompleksa, precizno osvijetljen tako da naglašava savršenu simetriju lica i kraljevsku ikonografiju. Njegova je prisutnost vizualno impresivna i simbolizira kontinuitet faraonske moći i ambiciju suvremenog Egipta da se poveže sa svojim najstarijim identitetom.

Jedan od arhitektonskih vrhunaca muzeja monumentalno je stubište koje se proteže kroz šest katova i povezuje ulazni atrij s glavnim galerijama. Duž njegova uspona postavljeni su deseci faraonskih statua, reljefa i arhitektonskih fragmenata koji pripadaju različitim epohama — od Starog doba do kasnih dinastija. Prostor je zamišljen kao svojevrsno hodočašće kroz vrijeme: posjetitelji se penju uz originalne kipove boginje Sekhmet, fragmentirane kolose Amenhotepa III. i elemente hramskih portika koji zajedno stvaraju narativ o razvoju egipatske umjetnosti i kraljevske ikonografije. Ovo stubište nije samo put prema galerijama; ono je samo po sebi muzejski eksponat i impresivna scenografija koja stvara osjećaj ulaska u „unutrašnji svijet“ drevnog Egipta.

Tematske galerije pružaju pregled cjelokupne egipatske povijesti, organizirane tako da posjetitelj intuitivno prati kronološki tijek civilizacije: od prapovijesnih zajednica uz Nil, preko formiranja prve države, do uspona faraonskih dinastija i integracije Egipta u helenistički i rimski svijet. Svaka galerija spaja arheološke predmete s modernim multimedijskim interpretacijama, što omogućuje razumijevanje znanosti, religije, astrologije, medicine, agrikulture i svakodnevnog života drevnih Egipćana. Posebno su dojmljivi predmeti poput realističnih rimskih portreta iz Al Fayyuma, precizno izrađenih kozmetičkih kutija iz razdoblja Srednjeg kraljevstva ili čitavih drvenih brodova i sarkofaga čiji je prirodni materijal zahtijevao kompleksnu restauraciju. Ove galerije čine „srce“ muzeja jer pružaju sveobuhvatan prikaz jedne od najdugovječnijih civilizacija u ljudskoj povijesti.

Restauratorski centar GEM-a smatra se najvećim i tehnološki najnaprednijim kompleksom za zaštitu kulturne baštine na Bliskom istoku i u Africi. Posjetitelji kroz staklene zidove mogu zaviriti u laboratorije u kojima se analiziraju tekstil, papir, drvo, metal, mumije i ostali materijali uz pomoć opreme kakva se inače nalazi samo u vrhunskim istraživačkim institutima. Ovaj „laboratorij budućnosti“ simbolizira novi odnos Egipta prema vlastitoj baštini – umjesto oslanjanja na strane ekspedicije, zemlja sada ima i znanje i infrastrukturu da sama istražuje, čuva i interpretira svoje blago. Restauratorski centar nije samo tehnička sastavnica muzeja, on je poruka o nacionalnom samopouzdanju i ulaganje u generacije stručnjaka koji će oblikovati budućnost egiptologije.

 * * *

Veleposlanik Republike Hrvatske u Kairu Nj. E. Tomislav Bošnjak / Egiptolog i savjetnik u Veleposlanstvu RH u Egiptu Daniel Rafaelić

Egipatski muzej je most prema svjetskim kulturama koje se u njemu susreću

U Kairu se nalazi i jedno od važnijih hrvatskih veleposlanstava. Pokriva velik dio istočne Afrike kao i Bliskog istoka. U ekskluzivnom razgovoru za Vijenac, veleposlanik Republike Hrvatske u Kairu Nj. E. Tomislav Bošnjak kaže: „Veliki egipatski muzej jedna je od onih svjetskih institucija koje su nadmašile svoju osnovnu namjenu.

Hrvatski veleposlanik u Egiptu
otkriva da su i hrvatski umjetnici
sudjelovali u svečanosti otvaranja

Baš poput starog aleksandrijskog Museiona, on je svojom zbirkom, značenjem i otvorenošću postao most prema svjetskim kulturama koje se u njemu susreću te, prema egipatskom vjerovanju, iz njega izviru. Veleposlanstvo RH u Kairu marljivo je surađivalo s egipatskom kolegama kako bi i Republika Hrvatska na samom otvaranju bila kvalitetno zastupljena. Tako je u simfonijskom orkestru nastupila i naša flautistica iz zagrebačkog HNK Marta Somođi Hofman, a samo dan kasnije predsjednik RH Zoran Milanović otvorio je u Aleksandriji našu izložbu EHO EGIPTA: SFINGE U HRVATSKOJ, pod kuriranjem doktoranda Tomislava Kiša. Kulturna prisutnost RH u Egiptu je općenito na visokoj razini, budući da smo redovito pozivani i zastupljeni u glavnim programima filmskih festivala u Kairu, Aleksandriji, El-Gouni i Asuanu. Jednako tako hrvatski autori i nakladnici prisutni su i na velikom Kairskom sajmu knjiga kao i na Smotri folklora, ali i čitavom nizu manjih događanja. Egipat i Hrvatska imaju kulturne veze koje sežu duboko u povijest i svojim ih radom Veleposlanstvo predano promovira.“

Egiptolog i savjetnik u Veleposlanstvu RH u Egiptu Daniel Rafaelić

Hrvatske knjige u Bibliotheci Alexandrini

Razgovarali smo i s hrvatskim egiptologom i savjetnikom u Veleposlanstvu Danielom Rafaelićem koji je rekao nešto više o samoj donaciji Aleksandrijskoj knjižnici: „Ured Predsjednika RH je Bibliotheci Alexandrini donirao odabir naslova hrvatskih autora koji se bave drevnim, ali i suvremenim Egiptom. Prvi je prozno-poetsko remek-djelo Vesne Krmpotić Dijamantni faraon.

Vijenac se redovito čita i u hrvatskom veleposlanstvu u Egiptu

Ona je živjela u Egiptu, napajala se i egipatskom kulturom te iznjedrila nenadmašne stranice inspirirane fluidom drevne i moderne egipatske civilizacije. Tu je i veliki katalog Egipatske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu kojim se predstavlja jedna od najznačajnijih zbirki ovog dijela Europe koja je nastala i donacijom egipatske vlade baš Hrvatskoj, kao zahvala na radu na Asuanskoj brani i spašavanju važnih arheoloških nalazišta u Nubiji. Faraon i Orašar Milane Vuković Runjić romaneskni je fantastični diptih koji tematizira egiptomaniju u Zagrebu tridesetih godina, dok njezin roman Hotel u oblacima 1914 uz ostalo priča jedinstvenu priču o egipatskom khedivu Ismail-paši i otvorenju Sueskog kanala. Posebno sam bio dirnut što je Alexandrini donirana i moja knjiga Drevni Egipat na filmu, koja je upravo izašla iz tiska. Ovaj mali odabir tek je dio veće zbirke proze, poezije i publicistike koja povezuje dvije zemlje kulturno, znanstveno i civilizacijski.“

Daniel Rafaelić dao je i svoje mišljenje o muzeju: „Nikad u povijesti nismo svjedočili da je otvaranje nekog muzeja imalo tako vidljive i neposredne rezultate. Od 18.000 posjetitelja dnevno u prvim danima pa sve do nezabilježenih 27.000 u kasnijim danima, otvaranje GEM-a, osim što je bilo prvorazredni kulturni događaj godine, svjedočilo je nezapamćenom interesu za egipatskim starinama. Razlog je prije svega raskošnost i vrhunska profesionalna razina na kojoj muzej radi i prezentira svoje zbirke. Svjestan da se radi o egipatskoj ali i svjetskoj baštini, muzej je svojim pristupom pokazao kako se postaje jedan od najvažnijih svjetskih muzeja bez zapletanja u nametnutu političku korektnost, afrocentrizam, kulturu otkazivanja ili postkolonijalističke teorije. Drevni Egipat vibrira kroz GEM jače od svih ideologija i, zapravo, posramljuje svojom veličinom i značenjem jeftino politikantstvo i ideološku matricu koja se često želi nataknuti Egiptu.

Samo otvaranje bilo je u svakom pogledu spektakularno. Može se zamjeriti pretjerivanje u odabiru nekih neuvjerljivih statista koji su tumačili egipatske kraljeve i kraljice, nejasne opsesije kitnjastim plesom dronova na nebu (što je nažalost i svjetski fenomen), povremena vernakularizacija krajnje mističnih egipatskih rituala, česta banalizacija staroegipatske povijesti, kao i začudo osrednja glazba koja nije bila na razini koju je još 2021. postavio maestro Hešam Nezih pod ravnanjem Nadera Abassija. Ipak, scene poput pretvaranja GEM-a u ruševine potopljenog Kleopatrinog Antirodosa s nereidama koje jašu na valovima te oživljavanje fotografija Harryja Burtona s pronalaska Tutankhamonove grobnice pokazale su kako se profesionalno i vrhunski umjetnički kvalitetno otvorenje jedne svjetske institucije može i treba izvesti. Nitko nije spreman za veličinu i spektakl koji ga čeka u GEM-u, zato ga treba posjetiti čim prije.“